š body { background: url(Image and video hosting by TinyPic) nikad više nismo isti - Andrea Szabó photography - Blog.hr

Andrea Szabó photography

petak, 16.10.2009.

nikad više nismo isti

iako su riječi uvijek tu negdje u zraku,
teško ih je uhvatiti i nalijepiti na papir.

ne smijem tugovati... niti suze liti... ne smijem..

upoznala sam je još u vrtiću... imale smo 5 god... sjećam se... obadvije smo bile brbljave, uvijek vesele...
dvije smo godine išle zajedno u vrtić i vraćale se kući. to su bile najljepše godine djetinjstva, bez briga i obveza. s njom sam se igrala, družila... njoj sam otkrila svoje tajne - svoju prvu ljubav -, svoje radosti i brige, ono što me muči...

proljeće. 1999. pošta. auto. bummm!
jedna je nesreća prekinula naše zajedničke snove. ostale su samo uspomene. išla je s djedom raznijeti poštu kad ju je pogazio auto. pala je u tešku komu iz koje se nikad nije probudila…nitko nije znao da će ta pomoć biti kraj njezinog stvarnog života. njezin osmijeh nisam već vidjela jedno desetljeće...
udarac kojeg sam i ja osjetila na svojoj koži. izgubila sam jednu voljenu osobu. osobu koju sam smatrala svojom prvom najboljom prijateljicom. i sad.. u jednom trenutku nestane sve...
10 se godina borila za svoj mali i vrijedni život, ali... njezino srce nije izdržalo. prestalo je kucati.

prošli ponedjeljak kad sam se vratila kući sa fakulteta, odmah sam sjela i počela grijati stolicu, držala prvi put u ruci statistiku, uporno učila jer smo sljedeći dan pisali test. dok sam učila mama je došla k meni i rekla - ako završim, neka joj se javim jer mi hoće nešto reći. bilo je već kasno, 22:30. išla sam u kuhinju napuniti svoj želudac, usput sam se javila mami. dok sam si pravila neki sendvič, došla je mama i natočila si jednu čašu vodom... i onda... sasvim neočekivano okrenula se i rekla mi: "umrla je djevojčica." odmah sam shvatila - umrla je moja draga prijateljica iz vrtića.

pokop je bio u utorak. nisam mogla otići. planiram si da ću otići na groblje i ostaviti svoj plavi trag, ali nikako da si skupim snagu. sad mi je još teže.

Image and video hosting by TinyPic


"Tu blizu sam imao prijatelja,
(...)
Ipak dani idu i sedmice lete,
I prije nego se okreneš, godina je prošla.
I nikada se ne viđamo sa starim prijateljima,
Jer je život brza i strasna trka,
(...)
A sada smo zauzeti, umorni ljudi.
Umorni od igranja ove glupe igre,
Umorni od pokušaja da se probijemo.
"Sutra ću kažem! "nazvati Jima
I pokazat ću mu da mislim na njega."
Ali sutra dođe i ode,
a udaljenost između nas raste i raste.
Tu blizu, ipak miljama daleko,
"Evo vam telegram gospodine," "Jim je danas umro."
I to je ono što dobijemo i zaslužimo na kraju.
Tu blizu, nestao je prijatelj.
Ne zaboravi da uvijek kažeš ono što misliš.
Ako nekoga voliš, reci mu.
Nemoj se bojati da kažeš ono što osjećaš.
Posegni i reci nekome što ti znači.
Jer kada odlučiš da je pravo vrijeme,
Možda će biti suviše kasno.
Iskoristi dan. Ne žali ni za čim.
I što je najvažnije, ostani uz svoje prijatelje
I porodicu, jer su ti oni pomogli
Da postaneš ona osoba koja si danas."

Image and video hosting by TinyPic

r.i.p. ostat ćeš dijete među anđelima. više ne moraš patiti.

p.s. nisam imala priliku da Ti se pohvalim - postala sam studentica. studentica ekonomije. vidimo se u raju i jest ćemo kruh sa pekmezom. :)
- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #