)
 "Sretna sam, sretna, sretna! Nije se dogodilo ništa zbog čega bih trebala biti sretna, ali ipak jesam. Nitko me uopće ne zove, nitko me ne traži, no svejedno iz svih mojih pora pršti veselje, nevjerojatno sam zadovoljna. Odagnala sam sve svoje paranoje, nema više strepnje kojom sam iščekivala njegov telefonski poziv, nema više tjeskobe koju sam osjećala dok se koprcao na meni ne mareći za moje tijelo i za mene. Ne moram više svojoj majci pričati laži kao prije, kada bi me ona, nakon što bih se vratila tko zna otkud, upitala gdje sam bila. Spremno sam odgovarala s nekakvom pizdrarijom: u gradu na pivu, u kinu ili u kazalištu. I prije nego bih zaspala, maštala sam što bi bilo da sam zaista otišla na ta mjesta. Sigurno bih se bila zabavila, upoznala bih ljude, imala bih život koji ne bi bio samo škola, kuća i seks s Danieleom. I sada želim taj drukčiji život, nije bitno koliko ću uložiti u to, sad hoću nekoga koga će zanimati Melissa. Samoća me možda uništava, ali je se ne bojim. Ja sam samoj sebi najbolja prijateljica, ne bih nikada izdala sebe, ne bih se nikada napustila. Međutim, nanijeti sebi bol, nanijeti si bol, to možda da. I to ne zbog toga što uživam nanoseći je, već zato što se želim na neki način kazniti. Pa kako se netko poput mene može voljeti i kažnjavati istodobno? To je proturječje, dnevniče, znam. No, nikada ljubav i mržnja nisu bile tako blizu, tako udružene, tako unutra mene. 30. travnja 2001." Melissa P. - 100 poteza četkom prije spavanja |